O ansamblu | Diskografija | Audio | Video | Osvrti | Foto galerija | Tekstovi | Linkovi | Kontakt | Naslovna
Poznatu i vrlo rasprostranjenu uzrečicu prema kojoj samo jedan pojam navodi na pomisao o Meksiku više od tequile, a to je mariachi, ne valja shvatiti tek kao neizbježan citat iz površnog turističkog vodiča kroz folklor ove velike zemlje južno od rijeke Rio Grande. "Žive boje mariachija, njegove svjetle, jasne, duboke i skladne melodije sjedinjuju se kako bi otkrile srce i dušu Meksika", zapisala je Sylvia González u knjizi "Mexico: The Meeting of Two Cultures", pokazujući da se ni definicija stručnjaka ponekad ne može udaljiti od popularne predodžbe o najprepoznatljivijem meksičkom glazbenom proizvodu.
Slično razmišlja i Ivan Androić, pjevač i utemeljitelj zagrebačkog mariachi sastava "Los Caballeros": "Pojam mariachi u meni budi vizualnu dimenziju koja je šira od glazbene. To je slika arene, pijeska, bikova, ljudi, mirisa...".
U pet godina postojanja "Los Caballeros" su hrvatskoj i međunarodnoj publici približili djeliće ovog mozaika na zavidno uvjerljiv i autentičan način.
"Los Caballeros" nastali su u studenome 1997. nakon što je Ivan Androić, čija se ljubav prema latinoameričkoj glazbi razvijala u kontaktu s Bolivijancima u Zagrebu, okupljenima oko grupe "Ayllu", godinu dana prije boravio u SAD-u i u Kansasu upoznao nekoliko meksičkih glazbenika. U izboru za provobitnu postavu bio je i Ricardo Luque, ali on se u to vrijeme već ozbiljno posvetio suradnji s "Cubismom". "Zato sam i propjevao", kaže Androić, "a mislio sam da ću u 'Los Caballerosima' samo svirati".
Iako su bili svjesni da je meksička glazba ostavila trag na estradnoj sceni bivše Jugoslavije zahvaljujući imenima u rasponu od Nikole Karovića i Slavka Perovića do trija "Tividi" i ansambla "Magnifico", "Los Caballeros" se od početka nisu željeli prikloniti zabavnoglazbenim derivatima meksičkog zvuka. "Ono što se u Meksiku tumači kao klasičan mariachi nije isto kao i kod nas", napominje Ivan Androić. Drugim riječima, izvorni repertoar i pristup bio im je važniji od simpatija na prvi pogled.
Prvi javni nastup održali su 25. travnja 1998. u Kino klubu "Zagreb", a dva mjeseca poslije debitiraju na HRT-u u emisiji "Cro session". Muzički napredak "Los Caballerosa" išao je usporedo s klupskim angažmanima na kojima su testirali reakcije slušatelja i gradili scensku rutinu. Zimu 1998/99. proveli su u BP Clubu i istovremeno počeli nastupati u Mex cantini u Savskoj ulici gdje su (zahvaljujući entuzijazmu vlasnika Mile Smiljića), postali zaštitnim znakom do te mjere da su predbilježbe za večer s "Caballerosima" ponedjeljkom već dugo jedini put do slobodnog mjesta.
U gradu koji je tijekom posljednja dva desetljeća rado prihvaćao ponudu nekonvencionalnih klupskih atrakcija ako bi publika shvatila da je riječ o glazbenicima čija se posvećenost izabranom idiomu nadograđuje savjesnim i temeljitim radom, "Los Caballeros" nisu trebali dugo čekati ni priliku za diskografsku afirmaciju. Ulazak u obitelj izvođača etikete "Aquarius" doima se logičnim s obzirom na podršku što ju je ova kuća dala srodnom "Cubismu" i još nizu podjednako izazovnih imena. U veljači 1999. "Los Caballeros" počinju snimati prvi album koji je objavljen u rujnu pod nazivom "Fiesta mexicana".
Reperotoar standarda ("Cielito lindo", "Bésame mucho", "Guadalajara", "Las mañanitas", "La negra", "La bamba"...) i njihove izvedbe na nastupnom CD-u "i danas potpisujemo bez zaostatka", spremno odgovaraju "Los Caballeros" na pitanje da li bi, sa šestogodišnjim odmakom od izlaska "Fieste mexicane", na ploči ponešto promijenili. Uostalom, ona se pokazala putovnicom "Los Caballerosa" za veliko glazbeno iskustvo, odlazak na međunarodni susret mariachi orkestara "Encuentro Internacional del Mariachi Y la Charrería" u Guadalajari početkom rujna 2000. Bilo je, naime, dovoljno da organizatorima pošalju osnovne podatke o sebi, potkrijepljene snimkama s albuma, kako bi im ubrzo odgovorili pozivom na smotru.
Nastupiti u programu s uzorima kao što su Vargas de Tecalitlán i Mariachi de América te izravno upoznati son jalisciense značilo je za "Los Caballeros" i potvrdu opredjeljenja sa samog početka karijere, na kojemu nisu imali mnogo iluzija. Možda najveće iskustvo što su ga donijeli iz Guadalajare jest spoznaja da se ravnopravno mogu suočiti sa svakim sličnim sastavom. Usput, boravak u domovini mariachija iskoristili su da se opskrbe autentičnim traje de charro, karakterističnim odijelima koja pridonose njihovom scenskom identitetu jednako kao i glazba sama. Izvorni instrumenti guitarrón i vihuela još su prije došli u njihove ruke.
Godinu 2000. "Los Caballeros" zaključili su velikim koncertom u KD "Lisinski", a nastupi u kazalištima i koncertnim dvoranama gradova širom Hrvatske, na pozornicama Italije, Njemačke, Slovačke, Austrije, Slovenije i Mađarske postali su stalnom praksom.
Njihov drugi album "Colección bailable", u izdanju Aquarius Records, predstavlja mali odmak od tradicionalnog mariachi zvuka, a bazira se na plesnim cumbia i bolero ritmovima.
Rujna 2002. godine, u obnovljenom sastavu, vraćaju se u Guadalajaru, na 9. Međunarodni Mariachi i Charrería Susret, gdje im je ponuđeno da nastupe na svečanom koncertu u znamenitom kazalištu Teatro Degollado, te na posebnom koncertu povodom Dana Nezavisnosti u istoj dvorani. Za vrijeme boravka u domovini mariachi glazbe Los Caballeros snimaju i dokumentarni film "Mariachi: the Soul of Mexico" za američku TV mrežu PBS s Plácidom Domingom kao producentom i naratorom. Mariachi Los Caballeros se intenzivno pripremaju za nove nastupe i znaju da njihova sedmogodišnja misija nije ostala bez odjeka.
Mariachi u Hrvata? ¡Si señor!
Vrh stranice